Arome u Šaranolovu

Saveti za Uspešniji Ribolov

Arome u Šaranolovu

Primijetio sam iz razgovora sa velikim brojem kolega šaranaša da nikome baš nije u potpunosti jasno što su to arome, a što mirisi; što su to nosači mirisa i po čemu se razlikuju te kada i zašto koji koristiti.

Miris je ono što osjećamo osjetilom njuha, a koristimo ih zbog toga da bi ribama dali signal da je negdje na dnu hrana tj. naši mamci ili im pobudili zanimanje za njih. Aromu osjetimo osjetilom okusa tek kad nešto stavimo u usta. Uočio sam da to dosta zbunjuje ljude, jer su mi se mnogi žalili da bočica koju su kupili i za koju su mislili da je npr. jagoda nema ni približno okus po jagodi već naprotiv ima užasno gorak okus kakvog je nemoguće držati u ustima ili uopće nema nikakav okus.

To se događa zbog toga što stavljanjem na jezik te tekućine više ne osjećamo miris već okus tog nosača na kojem je miris napravljen. Odabir nosača mirisa je po meni jednako važan kao i odabir mirisa koju želimo koristiti. U to sam se uvjerio više puta kad sam lovio s potpuno identičnim boilama na jednom hranilištu, a samo je bio različit nosač (glicerol i EA) dok je miris bio isti. Moramo biti svjesni uvjeta koji su u vodi i na koji način se naš miris tamo širi. Mora postojati neka tekućina tj. nosač na kojoj bi se on mogao širiti te tako potaknuti ribu na uzimanje naših mamaca.

Nosači mirisa su tekućine koje čine najveći dio proizvoda kojeg kupimo i koji zapravo određuju kako će se on ponašati u vodi, a ostali dodaci mogu biti organske kiseline, eterična ulja i neki ekstrakti. Nosači mirisa koji se koriste u šaranolovu su ulja, alkoholi i esteri.

Ulje

Ulja su u osnovi skupina neutralnih tekućina koja se ne miješaju s vodom. Pošto je ulje lakše od vode mirisi s ovim nosačima se dižu prema površini te tako daju signal ribama koje plivaju u višim slojevima da se na dnu nalazi hrana. To su najpostojaniji mirisi i najduže se zadržavaju na našim mamcima u odnosu na alkohole i estere.

Većina ljudi ih koristi isključivo u ljetnim mjesecima zbog toga što vjeruju da se zgušnjavaju na niskim temperaturama te tako zatvaraju naše mamce. Mislim da ih neopravdano zanemaruju, jer su to rafinirana ulja koja se ne zgušnjavaju na temperaturama na kojima mi lovimo tj. minimum 4oC na hranilištu.

Da se to uvjerim prije 5-6 godina sam doma sâm stavljao boile koje sam tretirao s “uljnim” mirisima u čaše vode koje sam prije rashladio ledom do temperature od 4-5 stupnjeva te promatrao kako će se ponašati u usporedbi s drugom čašom gdje je bila voda sobne temperature. Promjene nisu bile znatne što se narednih godina pokazalo u zimskim ribolovima pri upotrebi mirisa na bazi ulja. Prvi puta sam to probao na jezeru Vukovina, gdje sam prije ribolova sonirao jezero te primijetio većinu riba koja se kreće više metara iznad dna. Tada mi je palo na pamet da koristim “uljne” mirise iako se to mom prijatelju činilo suludo.

Mislim da se ribe kreću u višim slojevima vode zbog pojave koja se naziva anomalija vode. Voda je najgušća pri 4oC tako da su većinom topliji slojevi vode zimi iznad dna što se naziva termoklima, dok najgušći sloj vode sa 4°C pada na dno. Riba je najčešće u tim slojevima pogotovo u dubljim jezerima gdje je ta razlika u temperaturi puno uočljivija, pa trebate imati nosač koji će ribama u tim slojevima signalizirati da se vaši mamci nalaze na dnu.

Osim u zimskim mjesecima ulje najviše koristim u najtoplijim dijelovima godine kada se šarani i amuri imaju običaj “sunčati” na površini. Koristim ga iz istog razloga kao i u zimskim, a to je pokušati spustiti ribu iz gornjih slojeva vode na dno i zainteresirati ih za hranjenje.

Takve mirise stavljam većim djelom izvana na mamce (ovisi o dijelu godine), jer vjerujem da se tako puno bolje oslobađaju i šire vodom.
Odlično ih je kombinirati s nekim mirisima na bazi glicerola, jer tako dobivamo širenje u svim smjerovima. Kako se ulja baš ne vežu s drugim tekućinama ljudi dosta koriste emulgatore da bi se ulje pravilnije razmjestilo u bait soak-u ili u dipu.

Miješanjem ulja i drugih tekućina nastaje emulzija tj. smjesa dviju nemješivih tekućina koja se ubrzo nakon što se promiješa ponovno razdvaja na svoje sastojke (npr. ulje i voda). Tu se koristi emulgator koji raspršuje jednu supstancu po drugoj u obliku sitnih kapljica. Osobno ih ne koristim, jer mi se iz nekih razloga ne sviđaju. Nakon što tekućinu promiješam odmah njom prelijem mamce i ostavim ih par sati da je upiju prije zamrzavanja. Takve tekućine, da bi se što ravnomjernije promiješale trebate kružno miješati u smjeru kazaljke na satu, a ne ih tresti rukom u nekoj zatvorenoj posudi u svim smjerovima.

Alkoholni Nosači

To su svakako nosači koje najviše rabimo našim ribolovima. Možemo ih podijeliti na dvije najčešće vrste, a to su mirisi na bazi glicerola i etanola.

Mirisi na bazi glicerola su najrašireniji u izradi mirisa. Glicerol je bezbojan, viskozan, gušći od vode i slatkastog okusa. To mi je najdraži nosač mirisa i koristim ga u svim ribolovima. Miris na bazi glicerola možete prepoznati tako da uzmete bočicu, okrenete je prema svijetlu i protresete rukom. Vidjet ćete da je tekućina gušća od vode, ali ne kao ulje i pojavu sitnih mjehurica koji lagano idu prema površini. Uglavnom je vrlo sličan ulju, ali ima manji viskozitet i bit će vise mjehurica kad ga protresete.

Kako je gušći od vode ne diže se prema površini već ostaje uz vaše mamce. Kad kapnete kap glicerola u čašu vode on lagano pada prema dnu čaše i na kraju se samo razlije u tanak sloj tekućine koji i ostaje pri dnu.

Kad s njime tretirate vaše mamce taj miris ostaje uz njih i taloži se oko njih ne širi se sam od sebe horizontalno okolo mamaca kao što se ulje diže prema površini. Jedino ga vodene struje mogu širiti oko vašeg hranilišta uz dno i riba ga tako osjeti, a kad dođe na vaše hranilište i prolazi pokraj vaših mamaca, ona ga sama svojim pokretima tijela ili perajama digne s dna te ga locira.

Drugi tip alkoholnih nosača mirisa je onaj na etilnom alkoholu ili etanolu. To je zapaljiva bezbojna tekućina, lako ispariva najčešće se nalazi u alkoholnim pićima i ljudi ga u svakodnevnom govoru nazivaju samo “alkohol”.

Koriste se najviše u zimskim uvjetima zbog toga što se dobro šire u hladnoj vodi dok je širenje onih na bazi glicerola ipak malo usporenije nego u toploj vodi. Lakši je od vode tako da se također širi prema površini kao ulje, zbog toga sam ga često koristio u kombinaciji sa glicerolom. Iako nije tako viskozan kao glicerol najlakše ćete ga prepoznati tako otvorite bočicu željenog mirisa i lagano ga pomirišite. Uz miris koji želite prepoznat ćete u pozadini klasični miris alkohola.

Koristio sam ga par zima, ali nije mi se baš pokazao te sam puno zadovoljniji mirisima na uljnoj bazi ili esterima. Pošto uvijek stavljam vrlo male količine mirisa na mamce, a on je lako ispariva tekućina, mamci tretirani s njim brzo izgube svoj miris. Tako ih trebate puno bolje čuvati i ne držati ih na zraku, jer miris jednostavno ispari.

Esteri

To su nosači koji se najmanje upotrebljavaju u šaranskoj industriji, a samim time ih šaranaši najrjeđe i koriste. Mislim da su neopravdano zanemareni, jer daju izvrsne rezultate u svim godišnjim dobima.

Esteri su spojevi nastali reakcijom alkohola i kiselina, a najčešći i najkorišteniji su karboksilni esteri. Oni su nastali reakcijom alkohola sa karboksilnim tj. ugljikovim kiselinama (maslačna, octena, mravlja, mliječna). Mnogi esteri imaju specifičan miris po voću pa se zbog toga i koriste kao razne umjetne arome.

U vodi se ponašaju drukčije nego alkoholi i više su sličniji uljima. Kad kapnete kap mirisa na bazi estera (npr. Solar Ester Starwbery) u vodu on lagano pada prema dnu dok ispušta sitne kapljice koje se istovremeno dižu prema površini. Taj proces traje dok se sav ester ne digne na površinu i puno dulje traje nego kod ulja koje se cijelo u istom trenutku vrlo brzo digne na površinu vode.

Pri kupnji ester ćete najlakše prepoznati po tome što je puno rjeđi od ostalih nosača tj. nije viskozan kao ulje i glicerol, kad protresete bočicu javlja se puno više mjehurića, blago se zapjeni na površini i ti mirisi su uglavnom voćni i poprilično jaki tako da trebate paziti s njihovim doziranjem.

Osobno, meni su ti mirisi, uz one na glicerolu najdraži te ih dosta koristim u svim godišnjim dobima, iako ih većina ljudi preferira za hladniji dio godine.

 
Carp System boile saranski ribolov

Zaključak:

Pri kupnji mirisa odnosno kad biramo koji ćemo koristiti za određene mamce tj. ribolov moramo znati da mi miris osjetimo kad se širi zrakom, a u vodi se miris širi na onome nosaču (ulje, alkohol, ester) tj. na način kojeg ćete vi odabrati. Mislim da to treba imati na umu, jer po meni nam to uvelike pospješuje ribolov.
Nadam se da sam uspio pobliže prikazati u čemu se bitnom razlikuju mirisi koje koristimo u šaranolovu te da ćete to iskoristiti u nekim budućim ribolovima.

Mihovil Vudrag

Close Menu
×

Cart